Električni tramvaj i željeznička stanica

ELEKTRIČNI TRAMVAJ

Ovo je jedan od tri preostala stupa, nosača vodiča napajanja, starog pulskog tramvaja.

Na početku 20.st., u Puli tada glavnoj ratnoj luci Austrougarske mornarice, industrijalizacija i ubrzani tehnološki razvoj stvorili su zavidan primjer modernog, kozmopolitanskog  grada, tadašnje Europe.

Početkom 1904. godine izgrađena je prva električna centrala i završena infrastruktura tramvaja. Zahvaljujući ponajviše industrijalcu J. L. Munzu, koji je tvorac i velebnih vila u ulici gdje se i nalazite.  Tramvaj je započeo svoju prvu vožnju 24.03.1904. godine i već prvog dana prevezao 6.500 osoba, da bi kasnijih mjeseci mjesečno prevezao i do 100.000 osoba. Ukupna dužina pruge od ovog stajališta pa do zadnje stanice, kod Carske šume iznosila je sedam kilometara, a u planu je bila i trasa do Fažane i Vodnjana, koja nikad nije ostvarena. Zanimljivost pulskog tramvaja je da je širina tračnica bila ista kao i za vlak, te je na taj način jednostavnije osiguravala isti kolosijek po potrebi. Nakon Prvog svjetskog rata tramvaj je polako počeo gubiti na važnosti, a konkurenciju su mu počeli stvarati autobusi. Zadnju vožnju odradio je 16.06.1934. godine.  Prema nekim podacima, talijanska ga je vojska zajedno sa tračnicama pokušala prenijeti u Etiopiju, konkretnih dokaza takvu njihovu nakanu nema. Osim nekolicine fotografija te kolektivnih memorija, jedino što je od njega ostalo jesu ovakva tri stupa, nekoliko metalnih kuka montiranih na pročelja fasada i dio tračnica na obali.  Ovakav spomen na jednu epohu pulske povijesti, bitna je spona svima nama, i imperativ na mogućnost njegove revalorizacije.

Pripremila: Udruga „K.u.K. Pula”

ŽELJEZNIČKA STANICA

Austrougarsko carstvo spojilo je Pulu kopnom s ostatkom svijeta. Sve do dolaska željeznice 1876. godine jedina opskrba i prometovanje obavljalo se morskim putem, dok je makadamskom cestom prometovala samo poštanska kočija. Dolaskom željeznice u Puli se povećala učinkovitost prvenstveno u brodogradnji i vojnoj industriji, te u građevinskom razvitku grada. Samo u par godina izgrađeni su potpuno novi kvartovi, a nakon dvije godine pruga je spojena s Arsenalom. Ta je pruga i danas povremeno u uporabi. Vlakom su dovoženi i osnovni prehrambeni artikli. Na početku Prvog svjetskog rata, jedan od artikala koji se najčešće dopremao bilo je i pivo. To nije ni čudno s obzirom da je u Puli tada živjelo 100.000 ljudi, među kojima je bio i velik broj vojnika. Željeznicom su dovoženi i dijelovi hidroaviona koji su sklapani  na otočiću Katarini, koji su kasnije korišteni u okolnim zračnim postajama. Dovožene su i podmornice iz Njemačke. Pulski željeznički kolodvor nekoliko je puta ugostio cara Franju Josipa i njegovu Sissi, te ostale pripadnike carske obitelji. Nekoliko je starih lokomotiva uspjelo preživjeti zadnje stoljeće i svima nama dočarati vizure povijesti; jedne lijepe epohe naše civilizacije. Osim njih, ova velebna zgrada svjedok je svih tih zbivanja i iziskuje odavanje naše počasti radi boljeg razumijevanja ljudskog napretka.

Pripremila: Udruga „K.u.K. Pula”